Jesen je kriva.. uvijek me rasturi siva..

Nisam pisala odavno jer sam htjela skontati šta želim pisati na svom prvom blogu. DA li samo o njemu, ili općenito.. Skontala sam da ne moram samo o njemu.. Mogu malo i o ostalim stvarima… Inače, druga sam godina fakulteta Političkih nauka… NAŽALOST 😀 Ne ide baš dobro, ali bitno je da ću završiti, nadam…

Nastavi čitanje →

Znam taj put, to je prečica za bol…

Da li ste ikada u životu pomislili “može li gore od ovoga”?! Uvijek može, vjerujte mi.. Dan koji loše započne, rijetko kada dobro završi.. Loše stvari se nižu i nižu.. Ima li im kraja?! Vjerovatno ne.. Ali.. možda nema kraja danas.. Zato postoji sutra! Postoje dani koji će ljepše krenuti. Možda i ne bi bilo…

Nastavi čitanje →

Glasno se nasmejala.. Tad sam znao da će mi taj smeh nedostajati!

Opet je uradio to… Približio se samo kako on to zna. Bez imalo stida uvukao se pod kožu. Iznova i iznova.. Opet stara pjesma po ko zna koji put. Do kada? Do sljedeće svađe? Do sljedećeg priznanja? Do sljedećeg lošeg dana?! postaje teže.. Postaje gušenje… Bio je tu sinoć.. Svojim šmekerskim pogledima je rušio sve…

Nastavi čitanje →