My dream is to fly!

:) Welcome


30.01.2016.

Ako išta znam- onda znam da budem sam.

Zdravo :)
nije me bilo- istina..KRIVA SAM! Mnogo toga se izdešavalo otkako me nije bilo. Moj ugovor za posao je istekao- nažalost. Dobra vijest je to što sam ostala u kontaktu sa njima svima i nadam se da ćemo opet nekada sarađivati. Ono što se još dešavalo je to da sam išla u Austriju u Beč.
BEČ je- SAVRŠEN :) Jedva čekam da opet idem. Moji prijatelji tamo u Beču su učini da sedam dana prođe kao tren i hvala im. NAdam se da se vidimo uskoro!
Što se tiče njega..Slavili smo Novu Godinu skupa.. Ali.. Ništa specijalno. I dalje se svađamo i mislim da je to to. Nemam snage da nastavim. Neke stvari ne preboliš- jednostavno ih preživiš... Upoznati nekoga novog, neko ko će ti izmamiti osmijeh na lice svojim porukama za dobro jutro, prisustvom i svim lijepim malim sitnicama- želja je svake žene. Ljubav je čudna stvar.. Zavoliš beskrajno i onda se razočaraš. Zašto? Zašto se to dešava?
Nikada neću znati...

Imate li mi nešto za reći?
Slobodno.
Čekam svaki komentar :)

17.11.2015.

Jesen je kriva.. uvijek me rasturi siva..

Nisam pisala odavno jer sam htjela skontati šta želim pisati na svom prvom blogu. DA li samo o njemu, ili općenito.. Skontala sam da ne moram samo o njemu.. Mogu malo i o ostalim stvarima... Inače, druga sam godina fakulteta Političkih nauka... NAŽALOST :D Ne ide baš dobro, ali bitno je da ću završiti, nadam se :). radim u jednoj firmi za trgovinu električnom energijom, i tako :) Imam krug prijatelja koje ne bih dala ni za šta na svijetu.. To je ukratko to. Volim životinje, najviše pse :) I uskoro planiram nabaviti jednog :)) Golden retriever is my first choice <3, or labrador.. It's the second one :) will see :) Htjela bih naravno i Chow Chow-a i naravno Bernadinca, ali je to zaista prevelik zalogaj i za mene :D. See you soon :)

15.10.2015.

Ti budi daleko, ti samo budi daleko...

Još jedan kišni dan je učinio svoj zadatak.. Depresivan, tmuran.. Ali volim kišu, više od svega.. Tada jedino mogu da se sakrijem u stan i budem sama.. Tišina i ja, zapravo. Nekad se tu pokoji vrisak čuje, alii rijetko.. Više suze. One su stalno tu. Iako ne plaćaju stanarinu, tu su.. Ne tjeram ih. Lakše bude, vjerujte. Nismo se čuli danas.. Ljut je, i ja sam.. Ljut je jer nam se svjetovi ne mogu spojiti u jedan, jer ne možemo pobjeći od stvarnosti. Ljut je jer želi da idemo sami, na otok, a ne možemo to. Ljut je jer konstantno nešto ruši našu tvrđavu punu ljubavi. Ljut je jer nije tu , sada, kraj mene.. Ljuta sam i ja, isto... Sigurna sam da ću smoći snage i reći ti jednom da pišem blog, samo za tebe.. I nadam se da ćeš pročitati svaku riječ, jer je svako slovo svake riječi, svaka riječ svake rečenice- upućena tebi, mrvo. Volim te.

14.10.2015.

Znam taj put, to je prečica za bol...

Da li ste ikada u životu pomislili "može li gore od ovoga"?! Uvijek može, vjerujte mi.. Dan koji loše započne, rijetko kada dobro završi.. Loše stvari se nižu i nižu.. Ima li im kraja?! Vjerovatno ne.. Ali.. možda nema kraja danas.. Zato postoji sutra! Postoje dani koji će ljepše krenuti. Možda i ne bi bilo dobro da je uvijek sve kao med i mlijeko.. Možda je i bolje da nas nekada nešto spusti na zemlju, a nekada nas digne do zadnje galaksije. Prva ljubav će uvijek biti prva.. bili na zemlji ili u nekoj od galaksija. Volim te danas. Voljela sam te i jučer.. Za sutra sam sigurna da hoću. Za tebe, koji si savršena nesavršenost.

11.10.2015.

A na kraju krajeva, s njom nikad nisam znao na čemu sam...

Kada nekoga voliš, voliš da valja... Njegov dodir nema cijenu... Njegov osmijeh nema konkurenciju.. Njegov šmekerski pogled je najsavršeniji.. Obožavam njegovu savršenost... Volim... Svaku sitnicu, sve... Ljubav života. Prva i posljednja.

11.10.2015.

Glasno se nasmejala.. Tad sam znao da će mi taj smeh nedostajati!

Opet je uradio to... Približio se samo kako on to zna. Bez imalo stida uvukao se pod kožu. Iznova i iznova.. Opet stara pjesma po ko zna koji put. Do kada? Do sljedeće svađe? Do sljedećeg priznanja? Do sljedećeg lošeg dana?! postaje teže.. Postaje gušenje... Bio je tu sinoć.. Svojim šmekerskim pogledima je rušio sve zidove koje postoje između. Sjedio je, gledao je utakmicu.. Pokoji pogled sam uhvatila.. Onako nježan, smiren, spokojan jer je tu, kraj mene... Otišao je.. Kao da prestane čarolija kada ode i postoji čarolija kada je tu.. Vidjeti ću ga danas.. Zadrhtati, osmijehnuti se..i uživati u čaroliji koju ne dam nikome.. Moje. Samo moje.